Powered By Blogger

субота, 16. мај 2015.

Kud god kreneš ti igle ponesi

Prvo da vam se izvinim zbog nepisanja, nekako ništa ne stižem, malo sunca, manjak vremena, obuzeta decom i kucom, a i raspoloženje mi baš nije na ruku.
U poslednje vreme ne stižem puno da pletem, a i nemam volje, jer deca provedu više vremena vani nego unutra. Valjda je to i normalno, zima je dugo trajala, pa nam je svima dosadila kuća, svi smo poželeli malo širine i prostora. I ako ne stižem kući da pletem, primetila sam kod sebe da kad god krenem u neku posetu, ja stavim igle i neophodan pribor u torbu, dok sedim i pričam, da ne gubim vreme. Jer vreme je novac.



Ovo je moj novi kardigan, onako tanani, koji sam gotovo zavrsila, ali rukave nikako da sednem i odradim, jedan sa m zavrsila sinoc, nadam se da ce i drugi biti gotov u ponedeljak.
Što se tiče mog cveća, polako cveta jedno za drugim, godišnja doba se smenjuju brzinom svetlosti, da ne mogu da u očim kako vreme u stvari brzo leti.



 Jedan prekrasan maslačak iz mog dvorišta.



Jedno od mojih omiljenih, već je uvenulo, kratko traje, ali je predivno.


Moj kameni cvet je procvetao, ove godine imam dva, jer ga svake godine u jesen izvadim iz saksije i razdelim lukovice, i tako proizvedem više njih.

Do sledećeg posta
   Jadranka

Нема коментара:

Постави коментар