Powered By Blogger

понедељак, 24. март 2014.

Flase, ovaj put nešto drugačije

Nije me bilo neko vreme, materijala ima, ali inspiracije za pisanje slabo. Kao i vremenski uslovi, tako i moje raspoloženje, šeta gore-dole, ali evo napokon sam se odlučila da podelim nešto novo sa vama.
Pred osmi mart, sem mindjuša, oslikavala sam  flaše, i mogu vam reći da sam uživala u tome.

Evo kako to izgleda.







Ova flaša je već bila neka ukrsna, na njoj je pisalo; Srećna slava domaćine, ali ja sam želela da je ukrasim na svoj način, pa sam iscrtala ove bele cvetiće na crnoj podlozi.






Ova crna flaša je prva po redu od mojih uradjenih, radjena je sa decjim pecatom za igru.






Braon flaša je radjena po uzoru na prethodnu, samo je boja izmenjena, i već je poklonjena mojoj dragoj komsinici, na otvaranju njenog restorana.







Iskreno ova mi se najmanje dopada, nekako mi je monotona, moram uraditi neke promene na njoj.







Na ovoj sam dodala jedan cvetić, ali sam je uslikala pre nego što sam je završila.






Flašica od sokića, romantična.








Bočica od sirupa.





Još jednom, moram pohvaliti svoju ćerku, ona je sredila teglicu od batove kašice.







Sve na okupu, s tim što sam uradila, još nekoliko, ali ih nisam uslikala, neke sam prodala, neke poklonila, a nekolicina čeka.
Ponovo, premalo reči, a dosta fotografija, inspiracije nema, ali ipak sam uspela makar da podelim sa vama ovo što sam izradila.

Do sledećeg posta
        Jadranka
                          

петак, 14. март 2014.

Prodajna izlozba za 8.mart

7. i 8. marta, moja prijateljica i ja smo resile, da prodajemo naše ručne radove. Jer svake godine u našem gradu, u glavnoj ulici ima mali osmomartovski vašar, pa smo mi poželele da budemo deo toga.
Bilo je previše hladno, smrzle smo se, ali smo se lepo i ispričale, i videle šta najviše interesuje naše gradjane od naših proizvoda.















Maja inace radi dekupaž, na raznim stvarima, neke od njih možete videti ovde.

Do sledećeg posta 
           Jadranka
                           

петак, 7. март 2014.

Radilo se ovih dana-mindjuse

Ko što rekoh u prethodnom postu, ovih dana sam bila vredna, iskoristila sam kišno vreme, a i dobro raspoloženje. Pravila sam mindjuše. Evo nekoliko unikatnih mindjusa, i mogu vam reci da mnogo lepo pristaju.





Žute mindjuše, radjene od svetlo žutog konca i morskih školjkica.





Nežno plave mindjuse. Sa perlicama.









Crvene mindjuše, sa belim perlicama.












Žute mindjuše sa šljokicama.














Plavo-sive mindjuše sa dva cvetića, deluju vrlo otmeno, kada se stave.







Sive mindjuše, onako su malo veće, podsećaju me na 80-te.








                                                                                                                                                                                


Tirkizne, one su mi tako nežne, slatke.









Ljubičasto-šarene, sa srebrnim perlama na krajevima.







Ove su tamno zelene boje i radjene su od lureks konca.






Slatke male, danas sam ih prodala na osmomartovskoj izložbi.







Crvene, sasvim obične, a divne su na uhu.







Sive, moju ćerku podsećaju na morsku zvezdu.







Tirkizne u obliku crvića. Nisu bas ispale najbolje, heklala sam oko žice, ali ispraviću to.







Bele, sa belim perlama, ali su malo felerične, nisu sasvim iste.:-)






Ove sam uradila pre par meseci, to su moje prve mindjuse, i drage su mi.







Malo ih isprobavam, dve različite mindjuše. 

Do sledećeg posta
            Jadranka
                        

четвртак, 6. март 2014.

Tmurni dani-vedro raspolozenje

Naizgled tmurni, kišoviti dani, na mnoge deluju depresivno, ali ne i na mene, ja volim kišu, na mene ovo vreme, deluje nekako pozitivno. Ja nadjem sebi zanimaciju, i odradim stvari, koje inače ne bih mogla u jednom sasvim običnom,  sunčanom danu.






Pogled iz moje sobe, napolju kišovito, hladno, a unutra toplo, milina.






Moje radno jutro uz kaficu, malo sin smeta, ali on pomaže.

Uz to slušam muzikicu.

Do sledećeg posta 
       Jadranka

                          

среда, 5. март 2014.

Ljubavi iz detinjstva

Ovo je moj sin i naša, slatka, mala komšinica.




I tako se oni, kad god se sretnu, ljube.
Šta vas seća na detinjstvo? Koji period iz detinjstva nikada ne zaboravljate?

 Do sledećeg posta
          Jadranka               

уторак, 4. март 2014.

Prvi vesnici proleca

Danima, ne mogu stići da prošetam, a juče tako divan dan,trebalo ga je iskoristiti. Rekla sam sebi, sve kućne obaveze, mogu da sačekaju, neće nigde pobeći, naravno čekaće mene.
Kada sam sakupila dečicu, otišli smo u šetnju, koja mi je jako prijala. Naišli smo na divno iznenađenje, prve vesnike proleća, ljubičice.Svi smo ih brali, sem najmladjeg deteta naravno.






Doneli smo buketić kući.









I na kraju da dodam, šetnja je bila divna, inspirativna i pozitivna.

Do sledećeg posta 
      Jadranka