Powered By Blogger

петак, 29. новембар 2013.

Zimska idila

 Možda naslov cudno zvuci "Zimska idila",ali ja sam od onih koji vole sneg,zimu,mraz i ostale carolije koje donosi zima.Ujedno se uvek radujem prvim pahuljama,kao kad sam bila mala.Iako sam bila djak pešak,stalno gazila nove snegove,smrzavala se,mnogi koji su imali iskustvo slično mom,ne žele da čuju ni z od zime,ali ne i ja.Ja gotovo uvek u svim lošim iskustvima,iznalazim i pronalazim nešto lepo i pozitivno.A najviše volim zimu,jer se tada ušuškam u svoj topli dom i pletem,dok napolju pada sneg.Sama pomisao da je napolju hladno,a ja sam na sigurnom i toplom mestu me čini srećnom.
   Ove sedmice sam puno toga odradila,ali nikako da napišem post i podelim to sa vama.
    Prvo sam rešila da ispletem jednu, toplu kapu za sebe. Kad je već za mene, onda sam rešila da mogu i da eksperimentišem, pa sam je plela na dve igle. Kako je vunica bila debela, koristila sam igle broj pet, baš mi je žao što se nisam setila da je uslikam u toku rada.








 




Moja kapa izgleda ovako, nadam se da vam se dopada, kao i meni, što je najbitnije jako je topla i prijatna. Moja bratanica pozira u njoj, jer ja ne volim uvek da se fotografišem, dodju i ti momenti, ali ne uvek.
 Sledeće što sam uradila isheklala sam kapu za moju komšinicu u crvenoj boji. Kapa je radjena parcijalno, prvo se hekla obod, zatim cvetići, koji se spajaju u celinu, posle se lako, nastavlja se rad visokim stubićima. Na kraju sam zakačila cvet koji dodatno ukrašava kapu. 










Crvena boja je nezahvalna za fotografiju, ali njoj savršeno pristaje, što se možete uveriti na fotografiji.



Do sledeceg posta
     Jadranka










                                                          

петак, 22. новембар 2013.

Baby popkice



   Prosle godine, dok sam bila trudna sa svojim trecim detetom, poželela sam da ispletem jedne popkice za bebe. Kako ih nisam nikada plela, tražila sam po internetu šemu, i pronasla sam, jedne ovde koje su mi se jako dopale, jednostavno i brzo se urade, a ishod prelep, a pre njih sam isplela jedne, onako sama,pa pogledajte.



 Za prvi put,nije loše, zadovoljna sam. A po uzoru sa interneta napravila sam ove.




i
 


 Mogu vam reći da sam se oduševila, što sam uspela da ispletem nešto ,što mi se zaista svidja.
  Jutros sam isplela jedne nove, za jednu tek rodjenu princezu u Beogradu ,poslala sam ih po njenoj baki.





  Njih  sam, baš brzo isplela, jer sam ih radila na debele igle br. 5, i svidjaju mi se.

Do sledećeg posta
   Jadranka                      
                            

 
                                                                                                                                                                         


    







уторак, 19. новембар 2013.

Moje prve rukavice bez prstiju

   Pre nekoliko meseci, moja šestogodišnja ćerka je poželela da joj mama, ishekla rukavice bez prstiju. Hoće dete da bude moderno. Stalno surfuje internetom, zajedno sa mamom i vidi nove ideje.
   A mene koja obožava da hekla i da udovolji svojoj deci, nije me bilo teško ubediti. Zato sam uzela heklicu u ruke i konac (pamučne trake), koji se vidi jednim delom, na ovoj fotografiji.






To je konac u maslinasto zelenoj boji.
A evo i rukavica.












 Rukavice sam opheklala belim koncem.
 Moja manekenka.






A od tog istog konca sam isheklala i šešir koji je bio namenjen meni, ali,kada sam ga iznela na prvu izložbenu prodaju, na Kopaoniku, šešir je prodat. A ja sam obećala sebi da ću isheklati drugi.










Do sledećeg posta  
          Jadranka.            








понедељак, 18. новембар 2013.

Korice za knjigu

U jednom od prethodnih postova, sam vam pokazala meni drage knjige, koje sam kupila,ali na žalost bez korica, knjige možete videti ovde. Razmišljala sam kakve korice bih mogla napraviti i od čega. Ideju mi je dala moja prijateljica, a ja sam tu ideju nadogradila. Ponekad je dovoljno da vas neko, samo malo podstakne. Ona mi je rekla da to radi od novinske hartije. Ali pošto moja knjiga uopšte nije imla korice, pored novinske hartije, trebalo mi je i nešto čvršće. Prvo sam uzela korice od stare dečje sveske, pa sam ih par puta oblepila novinskom hartijom. Za to sam koristila oho lepak i neki lepak za drvo.Kada se to lepo isušilo nalepila sam na knjigu i već sam dobila korice.Da bih malo razbila monotoniju novinske hartije, dodala sam i čipku, koja je uvek u modi i tako predmeti postaju, na neki način romantični.
Sada je moja knjiga dobila novo ruho.






Cvet koji je pored knjige dobila sam sinić od moje ćerke iz moje bašte.Ona me tako često obraduje cvećem.




Torbicu za mobilni telefon koju vidite na knjizi, takođe sam ja isheklala, pre tri godine.





Napravila sam i jednu fotografiju na dnevnom svetlu,da se bolje vidi.

Do sledećeg posta 
    Jadranka                  



недеља, 17. новембар 2013.

Moje zalihe

    Danas sam sređivala svoju vunicu, došao red i na nju. Ni sama nisam bila svesna koliko toga ima, a stalno dodajem i stalno mi treba još.
     Rekla sam sebi da više nema kupovine, dok se makar pola onoga što imam ne utroši. Videću, a rećiću i vama koliko sam bila izdržljiva i istrajna u svojoj odluci. Ali kada je moj suprug video to, pitao me je gde držim sve to, jer i onako smo u škripcu sa prostorom, nas petoro živi u 32 kvadrata.
      Inače skladištila sam je svuda gde ima prostora, po paketima, kesama, ali danas sam je malo sredila.
      Ovoko to izgleda, fotografisala sam je iz više uglova, na francuskom ležaju, i mogu vam reci da je zauzela gotovo celu njegovu površinu.







Tu ima, razne vunice, vune, pamuka, pliša, rafije svega. 






 Veliki deo ovoga sam ja kupila, a nešto sam dobila od muževljeve pokojne bake u nasledstvo. Baku sam inače puno volela, više od svoje, i ako je moja odavno umrla.














Ovo su ostaci od kanura, a imam ih punu kesu, a ne znam za šta bih mogla da ih iskoristim.





Još vunice, koju sam naknadno pronašla, i započete rukavice, koje sam zaboravila, a nemam dovoljno konca da ih završim.






Čista runska, farbana vuna, dobijena od bake.

Do sledećeg posta
     Jadranka                  

петак, 15. новембар 2013.

Baby kompletić

     Juče sam isporučila kompletić za bebu (kapicu i šal), šal sam završila, odavno, što možete videti ovde ,a i kapica je započeta, ali tek prekjuče završena.
     Mislila sam da ću kapicu završiti mnogo brže od šala, ali kada se tako misli, uvek naidje neki problem. Prvo sam počela da je pletem, na debele, okrugle igle, ali sam par puta oparala, zbog veličine, suviše je mala, da bih mogla lako da se plete na okrugle igle. Na kraju sam uzela pet igala, i ako ne volim da radim sa njima zbog ispadanja petlji, upravo se to i dogadjalo, petlje su ispadale, ja sam se često zabrajala, dok me deca zapitkuju nešto, a ne volim ni kad moram da brojim, a ovog puta sam morala, jer sam upotrebila mustru bod lista, u kojoj je svaki red drugačiji.
       Pošto praznicima ne pletem, morala sam da požurim da je završim, noć pre "Svetih Vrača", tako da je do 12 sati na noć bila ispletena i oprana.











Što je najbitnije ,mama i beba su zadovljne kopmpletićom, jer je vunica veoma nežna i mekana, baš kao i bebe.
Ovoga puta moj pozer je bio ćelavko(Milica), a uz njega su pozirali i moje dvoje dece.





Do sledećeg posta

    Jadranka

                     


понедељак, 11. новембар 2013.

Kolac sa jabukama

     Dva puta za redom pravim isti kolač, pravila sam ga sinoć, pa opet večeras. Zato što je jako ukusan, a jednostavan, pa su ga moji ukućani brzo pojeli,i poželeli ponovo, hvala bogu ima nas dosta, petoro. :)
     Napisaću vam recept,da i vi mi možete obradovati vase ukucane, jednim,  ukusnim, jednostavnim i jeftinim kolačom. Još ako imate jabuka u izobilju, kao ja, onda je stvarno jeftino.




Sastojci:


  • 4 jaja
  • 4 šoljice(1dc)šećera
  • 2 šoljice ulja
  • 3 šoljice brašna
  • 1 kesica praška za pecivo
  • 1 kesica vanilinog šećera
  • 3-4 jabuke
  • 1 kesica C slaga  
 
Priprema:
       Jabuke  oljuštiti,iscekati na sitne komadiće i sipati u podmazan pleh,sa pek papirom.




Staviti u rernu 10 min, na 220 stepeni C.





Dok se jabuke peku ,umutiti 4 jaja(odvojte belanca od žumanaca, žumanca na kraju dodajte) ,šećer, ulje, brašno, prašak za pecivi i vanilin šećer. Dobijeno testo, nakon 10 min, sipati na jabuke.




Kada se kolač odvoji od pleha, ili probajte standardnu"čačkalica" metodu, izvadite iz rerne i izručite na tacnu tako da jabuke budu odozgo.




Kada se kolač, ohladi, umutite šlag i premažite kolač. Ja nisam čekala da se potpuno ohladi, zato izgleda ovako. :)



Prijatno
 Do sledećeg posta 
      Jadranka                 

петак, 8. новембар 2013.

Izrada suvenira 1. deo

Obećala sam u jednom od prethodnih postova, da ću vam pisati o " Devojke iz Raske " . Napisaću vam sažeto, ako budem uspela kako su nastale " Devojke iz Raske ".
U Raški ( moj grad u kome živim ), organizovana je obuka za izradu suvenira, izabrano je šesnaest " devojaka " (žena i baba, bez jedne jedine devojke ) :), koje se bave izradom rucnih radova,ili koje znaju da ih izradjuju,ili pak koje interesuje ta tema.
Obuka je trajala pet dana, od po šest sati dnevno.Naš vodič kroz svet suvenira, bila je Ana Jovanović Krojač - osnivač i generalni direktor Krojaceva škola web dizajna  osnivač Suveniri Srbije - Prva internet suvenirnica.
Prvi dan protekao je kao u bunilu,pitale smo se koji je razlog našeg dolaska na ovu obuku.Još kada nas je Ana upitala, onako pojedinacno svaku od nas, koji bi suvenir predstavljao naše podneblje, nismo se najbolje snašle.Mogu slobodno reći gotovo nikako.Već narednog dana sve je bilo mnogo drugacije.Sa nama ugrupi bilo je par žena koje su prava, pokretna riznica istorije mog kraja, toliko znamenitosti postoji u mom gradu da nisam ni znala.Svako novo druženje, upoznavanje dovodi do novih saznanja.
Da skratim pricu,jer kao sto možete videti vodim se logikom " Nemam vremena da ti pišem kratko ".
Od Ane smo naučili šta je suvenir,na koji način ga napraviti, kako ga upakovati,jer kao što već znate pakovanje prodaje proizvod, ko su najbolji kupci, kako plasirati suvenir na tržište,šta može proći, a šta ne.U suštini sve jo to bilo negde u nama,ali Ana je bila naš pokretač.
Pored toga što je Ana puna znanja, koje nesebično deli ona je jedna divna i druželjubiva osoba. 
Ovako je to izgledalo u prva dva dana.





Upoznavanje sa Anom i predstojećom radionicom,koju je finasirala Opština Raška i Eu Progres.






Bile smo jako popularne tih pet dana,medijska pažnja je bila okrenuta nama,kako lokalna, tako smo se našle na "Jutarnjem programu RTS ".






I napokon, posle dugog očekivanja, uzele smo alat i materijale u ruke.Inače smo sve vreme krišom gledale u kese koje je Ana donele.Možete zamisliti ženu koja voli da plete,kada se nadje medju gomilom vunica. Kese su bile prepune raznovrsnih materijala, tako da smo mogle praviti šta god smo htele.





Ovo je samo delić, dekorativne trake i čipke. 





Početak jednog broša.






Devojke u akciji.
Moram pohvaliti i reći da smo našu radionicu održavali u prostorijama  Kancelarija za mlade Raška.
Pored učenja ova radionica je bila jedno lepo druženje. Ubrzo su nastali i prvi radovo, ja sam neke uslikala.






 

  Ovako je igledao moj prvi broš, upakovan, sa etiketom.
Dok je Ana, držala predavanja, ja nisam sedela skrštenih ruku, već sam isplela jednu slatku korpicu. Samo da znate krenula sam da pletem šal, a stigla sam do korpice, pa vi vidite kakve su pletačke moći. :)))









Naši prvi radovi, naši eksperimenti.





Poslednjeg dana obuke dobile smo sertifikate  za izradu suvenira,oformile stranicu na facebooku " Devojke iz Raške " .
Zatim smo otputovale na Kopaonik, da ispromovišemo naše suvenire i našu novu, tek osnovanu družinu.Prilika za promociju je bila idealna,jer upravo tih dana počela manifestacija Dani vrganja - Kopaonik.
Na Kopaoniku smo se lepo zabavile.
Za tu priliku smo izabrale četiri suvenira, a to su : Cvet Kopaonika - broševi, Veseli vrganj na ibarskom kamenu, Za veselu trpezu  - prsten za salvete i Jelkicei borovnice- obeleživači.


Cvet Kopaonika



Veseli vrganj na ibarskom kamenu




Prsten za salvetu




Obeleživači za knjige

 O tome kako smo se provele na izložbenoj prodaji na Kopaoniku, pisaću vam neki sledeći put.

Do sledećeg posta
                Jadranka