Powered By Blogger

субота, 19. април 2014.

Jedna lasta ne cini prolece

Znamo koliko su laste plašljive i oprezne, s tim što razlikujemo gradsku od seoske laste, gradske laste su manje plašljive i bezazlenije od seoskih.
Čemu priče o lastama, pre dve večeri, otvorila sam ulazna vrata da udje malo svežeg vazduha unutra ,jer danima ne izlazimo iz kuće, zbog kiše koja ne prestaje. Nekoliko lasti je bilo ispred, kao da žele da naprave gnezdo, uz kišne dane, napolju je i jako hladno. Zatvorila sam vrata, a deca su uzvikivala da je lasta ušla unutra, mislila sam da se sale i nisam obracala pažnju na njihove reči. Nakon nekoliko minuta sam ipak pogledala i videla lastu, na jednoj lampi na plafonu. Deca su bila radosna, i u meni je proradila neka decja sreca, lasta se nije pomerala tokom cele noći, mirno je spavala, verovatno joj se nije izlazilo vani, jer je bilo hladno.
Čim je došlo jutro, svi ustali, lasta je počela da leti po kući, želeći da izadje vani. Otvorili smo vrata i lasta je odletela, deca su ostala tužna u nadi da će se ponovo vratiti.





Uspeli smo da je fotografišemo.

Do sledećeg posta 
       Jadranka

Нема коментара:

Постави коментар